Language/Turkish/Grammar/Cases/sr

Извор: Polyglot Club WIKI
< Language‎ | Turkish‎ | Grammar‎ | Cases
Пређи на навигацију Пређи на претрагу
This lesson can still be improved. EDIT IT NOW! & become VIP
Rate this lesson:
0.00
(0 votes)

Turkish-Language-PolyglotClub-Large.png
Turski JezikGramatikaKurs od 0 do A1Padeži

Padeži[уреди | уреди извор]

Padeži su posebna gramatička svojstva turskog jezika koja se koriste za označavanje uloge elementa u rečenici. Turski jezik ima 6 padeža, a u ovom poglavlju ćemo naučiti koju funkciju svaki od njih ima i kako ih koristiti u praksi.

Imenica[уреди | уреди извор]

Imenica je vrsta reči koja se koristi za označavanje ljudi, životinja, predmeta, mesta i apstraktnih pojmova. U turskom jeziku postoji šest padeža, a svaki od njih ima posebnu funkciju. Ovo su neke od važnih informacija o svakom padežu:

Nominativ[уреди | уреди извор]

Nominativ se koristi za subjekt rečenice, tj. osobu, životinju ili predmet koji izvodi radnju. U nominativu se obično nalazi imenica na osnovnom obliku. Na primer:

Turski Izgovor Srpski
adam /a-dam/ čovek


Genitiv[уреди | уреди извор]

Genitiv se koristi za označavanje vlasništva ili pripadanja. U turskom se tvori sufiksom -in/-ın/-un/-ün, koji se dodaje na kraj imenice u nominativu. Primeri:

Turski Izgovor Srpski
adamın evi /a-dam-un e-vi/ čovekova kuća

Dativ[уреди | уреди извор]

Dativ se koristi za označavanje osobe ili predmeta na koju se odnosi radnja. U turskom se tvori sufiksom -e/-a/-ye/-ya, koji se dodaje na kraj imenice u nominativu. Primeri:

Turski Izgovor Srpski
adamı gördüm /a-da-mı gür-düm/ Ja sam video čoveka

Akuzativ[уреди | уреди извор]

Akuzativ se koristi za označavanje predmeta koji je direktni objekat radnje. U turskom se tvori sufiksom -i/-ı/-u/-ü, koji se dodaje na kraj imenice u nominativu. Primeri:

Turski Izgovor Srpski
adamı gördüm /a-da-mı gür-düm/ Ja sam video čoveka


Lokativ[уреди | уреди извор]

Lokativ se koristi za označavanje mesta gde se odvija radnja. U turskom se tvori sufiksom -de/-da/-te/-ta, koji se dodaje na kraj imenice u nominativu. Primeri:

Turski Izgovor Srpski
evde /e-vde/ u kući


Ablativ[уреди | уреди извор]

Ablativ se koristi za označavanje mesta odakle se odvija radnja ili izvor neke radnje. U turskom se tvori sufiksom -den/-dan/-ten/-tan, koji se dodaje na kraj imenice u nominativu. Primeri:

Turski Izgovor Srpski
Almanya'dan /al-ma-nya-dan/ iz Nemačke


Pridev i zamenice[уреди | уреди извор]

Pridjevi i zamenice se takođe koriste sa padežima da označe određenu funkciju u rečenici. Prethodno navedena pravila za određivanje sufiksa važe i za ovu vrstu reči.

Na primer:

Turski Izgovor Srpski
güzel bir kedi /gü-zel bir ke-di/ lepa mačka

Glagoli[уреди | уреди извор]

Glagoli se ne sklapaju s padežima, ali oni utiču na odabir padeža za druge delove rečenice. Na primer, glagol "gitmek" (ići) se koristi s dativom koji ukazuje na mesto kome se ide:

Turski Izgovor Srpski
Sinem'e gidiyoruz /si-nem-e gi-di-yo-ruz/ Idemo Sinemi

To su osnovne informacije o padežima u turskom jeziku. Još jedan detalj koji treba imati na umu je da ovaj jezik ne koristi odvojena rečenica za pitanja. Na primer, umesto da kažete "Da li si dobro?" reći ćete "İyi misin?" (Dobro si?).

Uvežbajte sve ovo što ste naučili i uskoro ćete početi da mlako pričate turski jezik.


Остале лекције[уреди | уреди извор]


Contributors

Maintenance script


Create a new Lesson